U novom podcastu SOS Dječijih sela u BiH govorimo o izazovima povratka djece u školske klupe. Kako se prilagoditi novom starom načinu nastave, nakon online škole i ono najvažnije, kako podržati djecu u još jednom izazovu. DR kliničke psihologije Lejla Čišić razgovara sa prof. BHS jezika Selmom Hadžimušić Karić koja na inspirativan i zanimljiv način

Udaljena 45 kilometara od Srebrenice, još četiri kilometra makadama do škole i cijelu jednu vječnost do iščekivanja izleta u Višegrad. Selma živi sa mamom, tatom, nenom i dedom. Svoju sobu još uvijek nema i zadaću radi u dnevnom boravku, a u pauzi s nenom pravi pitu. I raduje se podjednako i zadaći i pravljenju pite,

Samo me čvrsto drži za ruku. Deset ruku jači lanac pravi od dvije. Samo me stegni i ne puštaj. Danas mi, pod dva broja većim čizmama, drhti ova zemlja u koju gledam bez treptaja i pravim se jaka. Na kraju našeg vijenca ispreplitanog prstima vidim Lelu, ona misli da se igramo neke samo nama znane

Kažu da je sreća veća kada je dijeliš sa drugima. A tuga? Ona je najveća kada je nemaš s kime podijeliti. Kada ćutiš, i pričaš samo sebi i u sebi, ona postaje sve teža. Amra je živjela u zajednici sa suprugom i maloljetnom kćerkom. I život joj nije bio naklonjen- svakodnevno psihičko zlostavljanje od onog

Piše: Berima Hačam – Psiholog SOS Dječijih sela BiH Ovih dana nam život, kao kradom, počinje ličiti na onaj dobri, stari, i to najviše zbog povratka djece u školu. Posebno je to važno za one koji čine taj prvi veliki korak na putu ka zrelosti – naše prvačiće! Roditelji prvačića su na razne načine nastojali