Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

SOS DJEČIJA SELA

ŠTA (NE) TREBA DA GOVORITE PRVAČIĆIMA

Piše: Berima Hačam – Psiholog SOS Dječijih sela BiH

Ovih dana nam život, kao kradom, počinje ličiti na onaj dobri, stari, i to najviše zbog povratka djece u školu. Posebno je to važno za one koji čine taj prvi veliki korak na putu ka zrelosti – naše prvačiće!

Roditelji prvačića su na razne načine nastojali pripremiti djecu za školu, nastojali da njihovo dijete pri upisu pokaže fizičku, kognitivnu, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezične i komunikacijske vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog mišljenja te općenito poznavanje svijeta u kojem dijete odrasta… Zadatak jako težak, ali brzina razvoja u svim segmentima je kod djece najveća upravo u predškolskom periodu. Naravno, svako dijete ima svoj ritam i svoje jače i slabije strane. Sad kad su već kročili u školu, da biste postali roditelj čije će dijete, s radošću reći:“Volim školu!“, važno je da mu kažete:

– u školi se uči, ali i druži sa djecom i učiteljima
– učitelji pomažu djeci, važno im je da je djeci dobro (ne idealizirajte ih!)
– škola je mjesto gdje se dešavaju mnoge lijepe stvari koje se pamte cijeli život
– ponosan/na sam na tebe, vjerujem u tebe i biću uz tebe kad ti zatreba pomoć.
– uredili smo tvoje mjesto za učenje kako se tebi baš sviđa, i učenje će tu biti ugodnije
– hajde da dogovorimo kako će sad izgledati naše obaveze – da provjerimo kako zaključavaš vrata, kako prelaziš ulicu…
– znaš li kome se u školi možeš obratiti za bilo kakvu pomoć koju trebaš? Učitelj/ica je uvijek tu za tebe, ali i svi koji rade u školi će ti pomoći ako im to zatražiš
– važno je da znaš našu adresu ____, naše brojeve telefona (zapisala sam ti ih za svaki slučaj i stavila u džep ruksaka)
– (kad radi zadaću) Vidim da daješ sve od sebe da to uradiš kako treba, bravo!

Šta ne biste smjeli reći/uraditi:

– školu spominjati kao nešto zastrašujuće, kao kaznu ili opasno mjesto u bilo kom smislu
– školu prikazivati kao mjesto u kojem djetinjstvo prestaje i počinju obaveze te mjesto u kojem se dijete stalno procjenjuje
– govoriti da će dobivati ‘samo petice jer je najpametnije’
– prijetiti lošim posljedicama ako dobije lošu ocjenu
– obećavati nerealne ili pretjerane nagrade za dobro postignuće – zagrljaj i jedno „bravo“ su sasvim dovoljni
– govoriti o svojim strahovima ili lošim iskustvima u vezi sa školom
– nametati već od početka neke daleke ciljeve (bićeš ti meni doktor!)

Sretno prvačićima… i roditeljima!