Udaljena 45 kilometara od Srebrenice, još četiri kilometra makadama do škole i cijelu jednu vječnost do iščekivanja izleta u Višegrad. Selma živi sa mamom, tatom, nenom i dedom. Svoju sobu još uvijek nema i zadaću radi u dnevnom boravku, a u pauzi s nenom pravi pitu. I raduje se podjednako i zadaći i pravljenju pite, jer takva je Selma. Uvijek nasmijana i jednostavno srećna.
Selmu mama i tata beskrajno vole, ali bez redovnih primanja, daleko od svih, nisu joj mogli priuštiti odlaske na školske izlete niti su oni mogli organizovati porodične obilaske barem okolnih mjesta. Jednostavno, nisu imali novca, ali u ovoj porodici ljubavi nikada nije nedostajalo, ni roditeljske, ni dječije. Vjerovatno je od njih Selma naučila kako treba voljeti ljude i život, ma koliko bio težak.
Selma ima 9 godina i izlet u Višegrad bio je drugi put u životu da ide dalje od „malog napuštenog sela“. Tako ga opisuje lokalno stanovništvo, a ipak, dok god se Selma nasmijana svakog dana vraća u to isto selo, ono nikada neće biti napušteno. Vjerujte, da vidite Selmin osmijeh, pomislili biste isto.
Iako se najviše raduje druženje sa vršnjacima, nema priliku provoditi vrijeme s drugom djecom, osim u školi, iz koje se svakoga dana vraća četiri kilometra pješke. Kada se porodica uključila u Program jačanja porodica prepoznali smo potrebu djevojčice i majke za druženjem. A ima li bolje prilike da se družite sa vršnjacima od jednog zajedničkog izleta?! I to ne bilo kakvog, drugog u Selminom životu. Izleta zbog kojeg, kako nam je njema mama otkrila, nije mogla spavati cijelu noć. Od sreće i uzbuđenja.
„Mama, kako izgleda Višegrad? Koliko je blizu rijeka? Koliko će biti djece?“- zapitkivala je Selma mamu tolikom brzinom, da joj ona nije uspijevala odgovoriti ni na prvo pitanje, a nizalo se već deseto! Drugi put u životu Selma je otišla iz „malog napuštenog sela“. Dan o kojem je toliko dugo sanjala. Tako nam je njena mama rekla kroz suze.
Cijelim putem Selma je pjevala, trudeći se da ostaloj djeci taj dan učini posebnim kao što je i njoj bio.
„Nikada nisam mislila da ću doći ovdje, tako daleko od kuće. Koliko je lijepo. Vozila sam se brodićem, slikala sam se na svim mjestima, tako je sve kao, kao….kao u bajci.“
Kada se vratila u školu, prvi zadatak je bio napisati „Na ljetnom raspustu“. Ovoga puta Selma je ponosno mogla reći kako raspust nije i ovoga puta provela sama, bez drugara. Izlet u Višegrad sa mamom i njenim vršnjacima, za devetogodišnju djevojčicu, iz „malog napuštenog sela“ bio je najljepši dan u životu. Jedan dan daleko od kuće… čak do Višegrada.
Porodicama koje podržavamo kroz Program jačanja porodica sasvim uobičajene, za mnoge, svakodnevno dostupne stvari, kao što je jedan izlet, znače vjeru u bolju budućnost. Znači da imaju nekoga ko će im pomoći da djeca imaju najljepše uspomene i onda kada im život nije najljepši. Kada izmamite osmijeh na licu bar jednog djeteta, promijenili ste nečiji svijet, i zato nam, dragi prijatelji, treba vaša podrška, kako bismo nacrtali još mnogo osmijeha na licima djece. U nekom „malom napuštenom selu“ ili daleko od kuće.
