Nakon festivalske premijere filma „Dite“ na Sarajevo Film Festivalu razgovarali smo s Rijadom Gvozdenom, producentom filma i nekadašnjim dječakom koji je odrastao u SOS Dječijem selu i Malikom Garibijom, nacionalnim direktorom SOS Dječijih sela u Bosni i Hercegovini. Publika je film ispratila dugim aplauzom, ali ono što je uslijedilo nakon odjavne špice bilo je možda još snažnije – tišina, emocije i razgovori koji su potvrdili da „Dite“ nije samo filmska priča. To je priča koja mijenja način na koji gledamo djecu bez roditeljskog staranja i hraniteljstvo.
Nakon večerašnje projekcije i reakcija publike, imate li osjećaj da je „Dite“ ostvario ono zbog čega je nastao? – Rijad Gvozden
Večeras nisam gledao publiku koja je došla pogledati film. Gledao sam ljude koji su u toj priči pronašli dio sebe. Najveća vrijednost „Dite“ nije u festivalskoj projekciji niti u aplauzu. Njegova vrijednost je u trenutku kada se čovjek zapita koliko jedan zagrljaj, jedna pružena ruka ili jedna porodica mogu promijeniti nečiji život.Dok sam gledao publiku, pomislio sam na dječaka koji je nekada sjedio u SOS Dječijem selu i nije mogao ni zamisliti da će njegova životna priča jednog dana biti prikazana na Sarajevo Film Festivalu. Zato večeras ne osjećam ponos zbog sebe. Osjećam zahvalnost prema svim ljudima koji su vjerovali da svako dijete zaslužuje priliku.
Gospodine Garibija, večeras se na Sarajevo Film Festivalu nije predstavio samo film. Predstavila se i misija SOS Dječijih sela u BiH pred publikom iz cijelog regiona i svijeta. Koliko je ovo važan trenutak za organizaciju?
Za nas je ovo mnogo više od filmske premijere.Više od trideset godina svakodnevno radimo kako bismo djeci bez roditeljskog staranja pružili ono što im je najpotrebnije, a to je porodicu, pripadnost, podršku i priliku da odrastaju dostojanstveno. Večeras je ta misija dobila novo lice. Prvi put se SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini pojavljuju kao koproducent filma na Sarajevo Film Festivalu. To nije iskorak prema filmskoj industriji. To je iskorak prema društvu. Vjerujemo da umjetnost ima jedinstvenu moć otvoriti razgovore koje činjenice i statistike često ne mogu. Ako je „Dite“ večeras pomoglo da ljudi drugačije pogledaju na hraniteljstvo i na djecu koja odrastaju bez roditeljskog staranja, onda je naša misija dobila još jednu snažnu dimenziju.
Rijade, večeras ste zatvorili jedan životni krug – od dječaka koji je odrastao u SOS Dječijem selu do producenta filma prikazanog na najvećem regionalnom filmskom festivalu. Kako izgleda taj osjećaj?
Ne razmišljam o tome kao o zatvorenom krugu. Volim vjerovati da je ovo tek početak jednog novog. Jer večeras nisam želio da ljudi upoznaju mene. Želio sam da upoznaju djecu čije se priče rijetko čuju. Odrastanje u SOS Dječijem selu naučilo me da porodicu ne određuje krvno srodstvo, nego ljudi koji vas svakog dana biraju, podržavaju i vole. To je vrijednost koju nosim cijeli život i upravo zbog toga „Dite“ nije film o prošlosti. To je film o mogućnosti da svako dijete dobije budućnost.
Film je prije Sarajevo Film Festivala prikazan širom Bosne i Hercegovine. Šta vam je publika pokazala tokom tog puta?
Pokazala nam je da ljudi žele razgovarati o hraniteljstvu. Nakon svake projekcije prilazili su nam roditelji, mladi ljudi, studenti, hranitelji i građani koji su prvi put otvoreno govorili o ovoj temi.To nam je potvrdilo ono u šta vjerujemo godinama da se društvene promjene ne događaju samo kroz zakone i institucije. One počinju onda kada čovjek dozvoli da ga nečija priča dotakne. „Dite“ je upravo to uspjelo. Otvorilo je prostor za razgovor koji će, vjerujem, trajati mnogo duže od festivalske večeri.
Koliko je za vas bilo važno da film ne govori o sažaljenju, nego o dostojanstvu djece?
Rijad Gvozden:
To mi je bilo najvažnije. Djeci nije potrebno sažaljenje. Potrebna im je prilika. Želio sam da publika izađe iz kina ne razmišljajući o tome koliko je nečiji život bio težak, nego koliko jedna porodica može promijeniti njegov tok. Jer upravo to sam i sam doživio. Kada vam neko pruži ljubav, podršku i vjeruje u vas, tada prestajete biti dijete kojem nešto nedostaje. Postajete čovjek koji može mijenjati svijet oko sebe.
Da li je upravo zbog toga SOS Dječija sela u BiH odlučila biti koproducent ovog filma?
Malik Garibija:
Apsolutno. Naš posao nije samo pružiti podršku djeci. Naš posao je graditi društvo koje razumije zašto je svako dijete važno.Kroz godine smo pomagali hiljadama djece i porodica, ali smo istovremeno shvatili da je jednako važno mijenjati percepciju javnosti. „Dite“ je nastao upravo iz te potrebe. Da pokažemo da iza svakog djeteta stoji ime, lice, osmijeh, talent i život koji tek treba dobiti svoju priliku.
Kada se večeras ugase svjetla Sarajevo Film Festivala, šta biste voljeli da ostane kao najveća vrijednost filma „Dite“?
Rijad Gvozden:
Volio bih da ljudi zapamte kako nijedno dijete ne bira okolnosti u kojima će odrastati. Ali svi mi možemo birati hoćemo li biti društvo koje pruža ruku.
Malik Garibija:
Volio bih da „Dite“ ne ostane upamćen samo kao film prikazan na Sarajevo Film Festivalu. Volio bih da ostane upamćen kao film koji je nekoga potaknuo da postane hranitelj. Kao film zbog kojeg je jedno dijete dobilo priliku odrastati u porodici. Jer nijedna festivalska nagrada ne može biti vrijednija od toga da jedno dijete dobije dom, ljubav i osjećaj da nekome pripada.
„Dite“ je večeras zatvorio svoju festivalsku projekciju, ali njegova najvažnija priča tek počinje. Ona se nastavlja u svakom razgovoru koji će ovaj film pokrenuti, u svakoj porodici koja će drugačije pogledati na hraniteljstvo i u svakoj odluci da se jednom djetetu pruži ono što zaslužuje od prvog dana života – ljubav, pripadnost i porodica.
