Možeš li biti odrastao čovjek kada imaš samo 13 godina? Kada na svojim leđima nosiš deset godina problema i stotine životnih udaraca, onda to više nije opcija, nego jedina realnost.
Borac. Pravičan, duboko u sebi emotivan, ali nadasve jak i uporan. Tako Ivana opisuje njegova SOS mama Sanela, a svi koji ga poznaju, bez trunke sumnje će vam to potvrditi. Kada je prije četiri godine došao u SOS Dječije selo, sa dvije godine mlađom sestrom Sanjom, Ivan je već uveliko bio svjestan nedaća koje život nosi. I nije se žalio, niti je na svijet gledao kao na nepravdu koja mu je nanijeta bez da ga je iko pitao šta on želi. Ivan je život u SOS Dječijim selima BiH prihvatio kao novu priliku, onu koju će zgrabiti prije nego što mu bilo ko kaže kako treba da živi. Otkako je krenuo u školu, bio je uzoran đak, još bolji drug, ni u jednom trenutku ne tražeći opravdanja da posrne, iako ih je, priznaćete, imao itekako mnogo, u surovom svijetu koji mu je nije pružio bezbrižno djetinjstvo.
Danas, Ivan živi sa rođenom sestrom Sanjom i još petoro članova velike porodice. I svima je oslonac, a ponajviše SOS mami Saneli. Sa njom razgovara o svemu, od vanzemaljaca, sporta, muzike, do svjetske politike. I ni u jednom trenutku ne biste rekli da ima samo 13 godina. Život koji mu je na mala leđa sručio tone nedaća, od Ivana je napravio malog velikog čovjeka. Iako je po prirodi nenametljiv, u svakom društvu ga vide kao lidera, cijenjen je od drugova, trenera, nastavnika, a u SOS Dječijim selima BiH svi su neopisivo ponosni na njega. Od Ivana možete naučiti mnogo, a najviše kako biti uporan u ostvarivanju svojih snova. Voli fudbal, život, školu, a san mu je postati elektroinženjer. I zna da će u tome uspjeti.
Sa Ivanom biste mogli razgovarati o bilo kojoj temi, često osjećajući se nadjačanim jer ostavlja dojam zarobljenog odraslog čovjeka u tijelu jednog mladog, crnokosog, visokog tinejdžera. A da je u duši ipak trinaestogodišnji dječak, pokazuje njegovo oduševljenje malim porodičnim poklonima. Posebno onda kada je za Novu godinu prvi put dobio komplet trenerku. Tada se radovao kao malo dijete, od srca, grleći mamu Sanelu, ušuškan u toplinu doma.
Ponekad djeluje hladno, i možda nećete čuti da često kaže „volim te“, ali ljubav prema braći i sestrama pokazuje kroz nesebičnu podršku, a SOS mami Saneli kroz beskrajno poštovanje. Na njen poziv gleda kao na požrtvovanost i neizmjerno cijeni sve što ona radi za njih. Ivan voli na svoj način, pravično, odmjereno, duboko u sebi. I iako možda nećete čuti „volim te“, svaki put ćete čuti „hvala“. A zar nije ljubav cijeniti nekoga, bezuslovno mu pomagati i biti zahvalan?
Uz vašu podršku i mjesečne donacije Ivan i mnogi drugi dječaci i djevojčice mogu ostvariti svoje snove i ono najvažnije- imati djetinjstvo koje svako dijete zaslužuje. Zato budite dio naše misije i uz jednu humanu odluku već danas pomozite da se jedan dječiji san pretvori u sretnu budućnost.
