Piše: Berima Hačam, psiholog SOS Dječijih sela u BiH
Vremena se mijenjaju i svako novo vrijeme utiče na način kako se odvija život u porodici, na običaje, porodične mitove i tajne, pravila i vrijednosti koje se poštuju. Ipak, unatoč svim tim promjenama – porodica ostaje mjesto na kojem očekujemo da dobijemo ljubav, sigurnost, snagu, razumijevanje i uzajamnu podršku. Svaka porodica je jedinstvena i sasvim je sigurno da bi je svaki pojedinac drugačije opisao. Neko će reći da je to bezuvjetna ljubav, radost dijeljenja, oslonac, motivacija, kritičar… nekom je najvažniji zagrljaj koji liječi sve brige. Toplina koja čini da osjećamo da je uvijek praznik…U pismenom sastavu jedan dječak kaže da „porodica znači život, moja porodica je moja radost, moja najveća sreća.“
Porodice se po svom sastavu i načinu života veoma razlikuju – s obzirom na spol roditelja ili staratelja; biološke ili starateljske; sa manjim ili većim brojem djece; sa dvije ili više generacija koje žive zajedno; sa jednim ili oba roditelja, autoritarne, liberalne, demokratske… Mogli bismo naći još mnogo faktora za razlikovanje, ali sve ih povezuje to što žele da su sretne! A to bi značilo da:
- Su svi članovi u kontaktu jedni sa drugima, i što je najvažnije – oni znaju kako da slušaju jedni druge.
- Tokom nesuglasica, uvažava se mišljenje svakog člana porodice.
- Dužnosti i odgovornosti su podijeljene između svih članova porodice.
- Članovi porodice podržavaju jedni druge, ne samo u teškim slučajevima (npr. bolest), nego i u svakodnevnom životu.
- Svi vjeruju u sebe, motivirani su za rast i napredak i nikada ne gube vjeru u uspjeh.
- Porodica svoje članove uči da poštuju druge ljude, da pažljivo biraju prijatelje i način korištenja slobodnog vremena.
- Članovi porodice dijele zajedničke vrijednosti, znaju svoja prava.
Bez obzira na vrstu porodice, emocionalno i socijalno bliski odnosi pomažu razvoju djeteta, njegovom zadovoljstvu i samopouzdanju te povjerenju prema okolini, dok čak i najmanje narušena povezanost predstavlja ozbiljne probleme u pozitivno odgojnom djelovanju porodice. Različiti faktori rizika mogu predstavljati prepreku zdravom i optimalnom razvoju djece: konflikti i/ili nasilje u porodici, česte stresne situacije, nedosljednost u uspostavi discipline djeteta, nerealna očekivanja roditelja, nedostatak podrške, te socijalna izolacija porodice.
S druge strane, zaštitni faktori koji potiču adekvatan rast i razvoj djece su: podržavajuća porodična atmosfera, osjećaj bliskosti i topline, jasno definirane porodične uloge, funkcionalni odnosi roditeljskog para, sposobnost prihvatanja promjena, adekvatno provedeno zajedničko vrijeme, otvorena i jasna komunikacija, optimalan socioekonomski status porodice, te mreža podrške kao i lične osobine članova porodice.
Da bi oni koji brinu o djeci za njih predstavljali autoritet i model, prije svega i sami moraju nastojati da se konstatno trude da budu zadovoljni svojim životom. Ako vas djeca ne vide opuštene, nasmiješene, ponekad bezbrižne i neozbiljne – oni zaključe da je život naporan. I da će, slušajući vaše savjete, završiti kao vi, bez osmijeha. Zato odbijaju vaš savjet i u međuvremenu rade ono što ih veseli, crtaju stripove, igraju igrice… Jer im se čini da bi put do sreće trebao biti veseo.
Mi odrasli znamo da taj put ne može uvijek biti veseo, ali moramo nastojati da kreiramo što više momenata koji će biti ispunjeni srećom, zajedništvom i veseljem – tako će djeca lakše prihvatiti i sav trud koji do toga vodi i neće vidjeti samo tu stranu napora koji se ulaže nego i ishoda koji donosi željeni cilj.
Zato – iskoristite svaki dan kako biste najdražima pokazali da ih poštujete i volite.
